Beckers Craft Brewery — pij svježe, pij lokalno!

Godine gospodnje, iliti A.D. 2016 u Osijeku se započela kuhati jedna ozbiljna pivska priča. Jurica Jura Maganić i, već legendarni brewmaster, Bojan Pap, i Nedeljko Periša odlučili su otvoriti Beckers Craft Brewery. Kako se ukomljava uz black metal, ispričao nam je Bojan.

Foodara: Ispričaj nam kratku povijest pivovare u par rečenica.

Bojan: Pivovara je počela sa radom 2016. godine. Prvo pivo koje smo napravili je bio pale ale ali u malo drugačijem izdanju nego sadašnje. Razlika je bila ta da nije bio suho hmeljen iliti dodan hmelj nakon fermentacije. Ljudi su to dosta dobro prihvatili, ali mi nismo bili zadovoljni. Bio bi to tek još jedan pale ale u nizu na našem tržištu.

Htjeli smo da biti drugačiji. Nakon toga smo složili kombinaciju hmelja tako da bude u balansu između citrusnih aroma, borovine i tropskog voća. I drago nam je da jesmo. Ekipa je to jako dobro prihvatila, imamo jedan od najaromatičnijih pale ale-ova na tržištu i to nam je najprodavanije pivo.

Ključ svega je u svježini

Foodara: Što se željeli pružiti Osijeku, Slavoniji, pa na kraju i Hrvatskoj kada ste krenuli u otvaranje pivovare?

Bojan: Prvenstveno svježinu proizvoda. Pivo je najbolje piti netom nakon izlaska iz pivovare. Tada je najsvježije i najbolje, pogotovo u točenoj verziji. Osijek je prilično daleko od Zagreba i piva koja su dolazila tu nisu uvijek bila najsvježija, tako da su ljudi bili uskraćeni za to iskustvo.

Mi se trudimo puniti pivo kada imamo narudžbu za van. To je mukotrpan proces, ali smo sigurni da ljudi koji naruče pivo dobiju pivo koje je staro dva do tri dana. Ključ svega je u svježini. Zato nam je je moto – Pij svježe, pij lokalno.

Foodara: Mislite li da je Osijek, koji se komercijano reklamira kao grad s prvim pivom (sumnjiva tvrdnja), zapostavljen po pitanju znatskog piva?

Bojan: Ne bih se složio. Za tu veličinu grada, mislim da je zanatsko pivo dosta zastupljeno i da ljudi mogu popiti dobro pivo u svakom kvartu. Recimo, samo Beckers ima po čitavom gradu i u skoro svakom kvartu. Da ne pričamo o drugim pivovarama. Tu je i Gajba sa razno raznim pivima u bocama tako da stvarno postoji izbor za onog tko to voli.

Panonski pivarski sindikat na Hombreu — Izvor: Facebook

Foodara: Kako se u toj cijeloj priči uklapa PPS (Panonski pivarski sindikat)?

Bojan: PPS, u kojem sam i sam aktivni član, okuplja ljubitelje kućne proizvodnje piva i to ne bih mješao sa zanatskim pivom. Ovdje su ljudi sa raznim zanimanjima, svojim ustaljenim poslovima koje spaja ljubav prema ovom prekrasnom hobiju i divnom domaćem pivu.

Prednost toga je što se tu prave male, eksperimentalne ture pa čak i da nešto pođe po zlu, uvijek se može prosipati. Na velikom sistemu to nije slučaj i mora se jako paziti. Kada je situacija kako treba, organiziramo razno razna druženja, kušamo uratke koje smo sami spravili. Također radimo Homebre (op.a. otkazan ove godine) koji jedan od meni najboljih pivarskih događaja u Osijeku i regiji. Prije svega se družimo.To je vrhunska ekipa koja je voljna svakome pomoći.

Lokalno pivo, lokalni umjetnici i lokalni motivi

Beckers Pale Ale s General von Beckers terase — Foto: Mihael Tomić

Foodara: Mnogi smatraju da imate najbolji Pale Ale u Hrvatskoj. Ja sam jedan od njih. To je lijepo za vlastiti ego, ali i varljivo. Trudite li se opravdati titulu, ili jednostavno radite najbolje ono što znate i ne marite za usporedbe?

Bojan: To je teška tema za razgovor zbog puno uključenih varijabli. Jedna od njih je naravno svježina piva koju smo mnogo puta spominjali. Naša sreća u nesreći je to što smo mala pivovarica koja uvijek može isporučivati svježe pivo do krajnjeg konzumenta.

Nije lagano održavati kvalitetu jer mi jako ovisimo o kvaliteti sirovina, pogotovo hmelju. Mnogi ljudi ne znaju da se hmelj bere jednom godišnje i da je svake godine njegov profil malkice drugačiji. Samim tim i naše pivo varira i na to imamo jako malo utjecaja. Pokušavamo nabaviti vrhunske sirovine i sve to nekako izbalansirati.

Etiketa za Mangulicu, rad Martine Livović — Izvor: Beckers facebook

Foodara: Izazovna su vremena, a vi ste krenuli, napokon, s bocama i novim identitetom. Vidim da se inspiracija tražila kod illustratora Ralph Steadmana, jednog od najpoznatijih ilustratora današnjice. Popriličan je zaokret u odnosu na sve što se do sada radili, i zapravo je jedan iskorak iz tradicionalnog, ali ste ostali vjerni lokalnim motivima.

Bojan: Mnogi nam to kažu, što je naravno, velika pohvala. Za našu etiketu je zaslužna Martina Livović koja je sve to osmislila i nacrtala rukom pa smo kasnije išli u digitalnu obradu. Tko god nije upoznat sa njezinim radom, neke od slika može pogledati u caffe bar Verdi na Vijencu Ivana Meštrovića. Čim ugleda sliku, reći će sebi – da, to je Martina.

Cilj nam je bio zaokružiti svu tu lokalnu priču. Lokalno pivo, lokalni umjetnici i lokalni motivi. Rekao bih da smo na pravome putu.

Foodara: Može malo više detalja o procesu, ideji iza identiteta i smjeru u kojem idete.

Bojan: Misilm da sam odgovorio na većinu ovoga u prošlom pitanju. Uglavnom, i dalje ćemo se držati lokalnih motiva, po mogućnosti što šaljivijih i moliti Martinu da nam i dalje crta u svom stilu.

Beckers pivovara (svibanj, 2018.) — Foto: Mihael Tomić

Foodara: Koju glazbu slušate dok kuhate?

Bojan: Black metal. Enzimi kod ukomljavanja najbolje rade kada osjete vibraciju blast beat-a !

IPA i pšenično za budućnost

Beckers asortiman — Izvor: Beckers facebook

Foodara: Do pandemije ste imali sigurno preko 6-7 vrsti piva. Pohvale za nitro dry stout; rijedak primjerak za kušati kod nas. Što do sada niste skuhali, a imate veliku želju?

Bojan: Pale Ale, KomancherOs (Kolsch), Mangulica (Schwarzbier), Witko (Belgian wit), Red IPA, Dry Stout, ESB (extra special bitter). Pred kraj godine smo napravili njemačko pšenično pivo, ali to nismo imali vremena izreklamirati jer su nas zatvorili.

Ove godine ćemo malo mjenjati postavu piva. Nešto dodati, nešto izbaciti. Imamo veliku želju skuhati sour s voćem, ali bojim se da trenutačno nema publike u Osijeku koja bi popila veće količine ovog piva, tako da to mora jos malo pričekati.

I IPA naravno. To će biti uskoro, nadam se.

Foodara: Kako se nosite s trenutnim stanjem, dostavom sirovina, i na kraju prodajom?

Bojan: Nikako. Manje više sve stoji. Prodaja točenog piva je nula, a s bocama smo tek na početku pa tu treba malo više reklame kako bi ljudi uopće saznali da smo počeli flaširati.

To nam je najlakše odraditi kroz HoReCa kanal, ali je trenutačno sve to zatvoreno. Doći će to sve na svoje kada otopli i kad se stvari vrate u normalu.

Foodara: Gdje se mogu kupiti vaša piva?

Bojan: Što se tiče boca, trenutačno samo preko nas direktno. Pregovaramo s nekim trgovačkim lancima, ali o tome uskoro.

Foodara: S filozofske strane, što pivovara mora imati da bi ju zajednica prepoznala kao true?

Bojan: Ljubav prema tome što radite. Nije to posao da dođeš ujutro u pivovaru, skuhaš pivo i odeš doma. Moraš u tome biti 101%. To je toliko opsežno područje da bi mi trebalo jedno 10 života da budem ekspert u svakom polju vezano za pivarstvo. A i to je upitno.

Pivarstvo zahtjeva svakodnevni angažman od jutra do navečer. Tu je posao, čitanje, obrazovanje, isprobavanje na malim turama, komunikacija s ljudima i njihovo mišljenje. Ili jesi u tome ili nisi. Nema polovično. Po meni je to naj-true.

Hvala Bojanu na iscrpnim komentarima, a vi trk na VBK po svoj karton Beckersa!