Čudesna šuma — baranjski zen budizam iliti, kuhanje za dušu

29./30. listopada 2020. — by Foodara

”Slušajte pomno, čut ćete što vjetar priča… Začarano stablo čeka, kako samo drveće umije čekati, neznanca kojem će biti podarena posebna moć. Tako kaže stara predaja… Ovo je Slikar! Predskazano je da će on promjeniti cijelu šumu!”

Doista, lako je povući paralelu s istoimenim i prvim hrvatkim dugometražnim animaranim filmom iz 1986. godine — Čudesna šuma — u kojemu slikaru Paleti Čarobni hrast daje čarobne moći kako bi spasio Čudesnu šumu od zlog Kaktus Cara.

Od fotografa do biodinamičara

Maria Romulića, vlasnika OPG Mario Romulić, odnosno imanja Čudesna šuma, mnogi će znati kao osobu koja je obišla svijet i svojim fotografijama budila razne emocije; kako sretne, tako i tužne, ali sve su one sastavni dio naših života.

Drugi će ga se sjetiti iz reklame za VIP (današnji A1), gdje snima najdražu fotografiju — ličkog medvjeda.

https://www.youtube.com/watch?v=mPYFt0O77Uo&feature=emb_title

Uz svoj angažman u partnerskom multimedijalnom studiju, Romulić&Stojčić, Mario se odlučio posvetiti ekološkom uzgoju po principima biodinamike i prirodnog poljodjelstva.

Biodinamika je riječ koju u posljednje vrijeme čujemo tu i tamo, nepravedno zapostavljena i gurnuta u ruke tek nekolicini, jednima — luđaka — a drugima — entuzijasta. Ostavljam vama da prosudite koji su za vas, vjerujem da je njima svejedno.

Na moju sreću, imao sam priliku prije desetak godina čuti za biodinamiku, permakulturu i ekološki uzgoj na raznim radionicama i predavanjima.

Alternativa je to Kaktus Caru iliti konvencionalnoj poljoprivredi koja gazi sve pred sobom bez razmišljanja o dugoročnim posljedicama za planet i nas same.

I dalje je biodimanika za mene neka luda magija koju nam Zemlja daje na korištenje. A naš Slikar je objeručke prihvatio tu magiju*,* kako bi opet pozelenio i prolistao šume u našim glavama i dao predstavu što nam priroda daje kroz takav način uzgoja.

Baranjski zen budizam

Već ranije sam zapratio izvrstan facebook profil našeg Slikara i uživao u fotografijama prekrasnih i živopisnih slika povrća, voća, pečene i kuhane hrane. To je jedan baranjski zen budizam koji nas u moru perfektno složenih bijelih tanjura koje gledamo po raznim društvenim mrežama vraća sebi i prirodi.

Kada me Dumba (Dumbina kuhinja) nazvao sav uzbuđen kao malo dijete i pitao jesam li za to da za vikend kod Romulića radimo neku klopu, i kao izvadit će on kravlju nogu od 10kg, pa bi ju polako dimili milijun sati jedino sam mogao reći — DA!

Naravno, nismo mogli samo otići taj dan, već smo započeli avanturu dva dana ranije kod Marija.

Bioraznolikost na vrhuncu

Dumba i Mario vade povrće za 24-satnu salamuru — Foto: Mihael Tomić

Kada smo se našli u četvrtak, dogovor je bio da ubacimo tu nogu u salamuru, međutim, kada zakoračite u Čudesnu šumu, začara vas kao i sve stanovnike koji tamo žive.

Obišli smo imanje, vidjeli obitelj ljama, ćurke, morke, patke, kokoši, ovce, pse, mačke, staklenike… ako nastavim, zvučat će kao da pogrešno prepisujem Balaševićevu — Ljubio sam snašu na salašu.

Impresivan je također setup koji je u jednoj staroj sjenici Slikar postavio. Raj za ljubitelje gusa, Kamado roštilja, smokera, krušnih peći, peka, kotlića i sl; a posebno za osobe koje uživaju u iskonskom osjećaju topline vatre.

Sjeli smo uz divno jezerce preko kojeg puca pogled na ravnicu i zalazak sunca kako bismo profilozofirali o životu i prirodi dok žvačemo maloprije ubranu Bhut Jolokiu Choco chilli papričicu kao neku magičnu biljku za bistrenje uma.

Da, to je to jezerce — Foto: Mario Romulić (facebook)

No, vratimo se nozi. Te večeri otišla je na kupku dugu 24 sata uz luk, mladi luk, bijeli luk, celer, mrkvu, jabuke, vodu, bijelo vino, rakiju, šećer i kvasinu. A mi smo zasluženo popili domaći sok od bazge i oduševljeno se dogovorili da se vidimo u subotu.

Može na novi cover za Carcassa — Foto: Mihael Tomić

Dan D — subota

Dan ranije, u petak, na 15h je odrađen dryrub od dimljene paprike, čilija guajillo, smeđeg šećera, kumina, crnog papra, gorušice, korijanderovog sjemema, majčine dušica, lovora, češnjaka i meksičkog origana.

Dok su neki od nas spavali u subotu, drugi (Mario i Dumba) su marljivo radili. Mario je u simboličnih 4:20 potpalio roštilj i stavio nogu u prvu fazu dimljenja na 6 sati, dok Dumba ne dođe preuzeti dio posla.

Uz to se dodalo još ponešto stvari, tako da je finalna slika izgledala ovako:

• Prednja noga krave 10kg (12h)
• Jareća glava i vrat (6h)
• Carpaccio od repa bifteka
• Bifteci pečeni u gusanoj i metalnoj tavi na kamado roštilju i na fire rocketu 🔥
• Goveđi obrazi (4h)
• Povrtna peka u masti od crne svinje (2h)
• Kobasice od crne svinje
• Dimljene bundeve

Pa krenimo onda redom što se tu događalo…

Prednja noga krave 10kg

Noga je nakon 6 sati na dimu i temperaturi od 120C otišla u foliju, te se nakon 6 sati odmorila na 1sat u termo-boxu.

Prednja noga — Foto: Mario Romulić

Prednja noga — Foto: Mario Romulić

Jareća glava i vrat

Odrađen je dryrub dan ranije, 4 sata je bilo na dimu i 2 sata u foliji na 120C. Spektakl od okusa na vratu i glavi.

Glava i vrat, lijevo — Foto: Mario Romulić

Carpaccio od repa bifteka

Jelo koje je pripremljeno kao hladno predjelo savršeno se uklopilo u ovu mesnu priču. Nakon pripreme i rezanja dodana je himalajska sol, šareni papar, aceto balsamico, limeta i carpaccio je poslan na odmaranje u hladnjak na 4 sata.

Bifteci aromatizirani začinskim biljem

Prekrasne komade sviježeg bifteka aromatizirali smo u ulju, začinili solju i paprom pred pečenje i naravno iskoristili sviježe začinsko bilje iz vrta (origano, timijan i ružmarin), uz češnjak i, suprotno tradiciji, ne maslac, već mast crne svinje.

Goveđi obrazi u crnom vinu by Dumbina kuhinja

Sigurno jedan od pogodaka te večeri — prekrasni, kao putar, goveđi obrazi. Nakon cca. 4 sata kuhanja, obrazi se vade i idu se u redukciju ostatka tekućine bez povrća. Chili papričica unutra je bila pogodak koja je inače ovo teško jelo podigla i dala mu svježinu i kontrast u umaku. 💣

Povrtna peka s masti od crne svinje

Domaći mladi krumpir iz vrta je bio jednostavan, seljački, onakav kakav treba biti. Uz ostalo povrće, ovdje je bila esencija okusa zemlje. Lagano pečen ispod peke 1 sat, pa onda zapečen dodatnih sat vremena održava jednu riječ — spektakl!

Kobasice od crne svinje

Za kraj su ostale kobasice, nešto što je teško zaobići, a s obzirom da su od crne slavonske svinje, to je samo podiglo ljestvicu. Kobasice su poručile ono što se osjetilo cijeli dan — ljubav — prema kuhanju, prema namirnicama, prema ljudima koji su prisutni i prema prirodi koja je velikodušno izkreirala sve ovo da možemo uživati.

Baranja u ❤️ — Foto: Mario Romulić

Iskoristili smo i prekrasne bundeve koje su se lagano dimile i pekle uz nogu.

Uz sve ovo predstavljena je i Zlarissa, novi umak ekipe iz Slavonskog zla, o kojem je detaljnije pisao Mario Jukić iz Hedonism Tourism na svom blogu.

Druženje, smijanje i putovanje

Tog dana i te večeri nismo samo kuhali i jeli. Prije svega smo uživali, družili se, smijali, prepričavali priče, hvalili se. Bilo nam je bitno putovanje, a cilj — ako dođe — dobrodošao.

Neki su se tek upoznali, neki su kreirali nove ideje, nova prijateljstva, a svi smo prije svega uživali u sadašnjem trenutku, koji se, kako je Mario Jukić napisao, …“trajno ucrtava u gastro memoriju.”.

Naš Slikar, Mario, doista je stvorio Čudesnu šumu u kojoj polako, ali sigurno kroči prema pretvaranju bodljikavog Kaktus Cara u bujni rascvjetali kaktus, baš kao u happy endu našeg crtanog filma. 🌵

❤️— Mario Romulić i obitelj, moja Marina i cure (Lejla&Judita), Ivan i Daria Dumančić, Ivan Đukić, Mario Jukić, Matko Maltar i Srećko Kukić.

Slikar — Foto: Ivan Dumančić