Ventidue - Pizza Napoletana & Bar — u vječnoj potrazi za osječkom napoletanom

Od milja, Radićeva, jedna od najpoznatijih osječkih ulica, bogatija je na broju 22 za još jedan ugostiteljski obrt — Ventidue (dvadeset i dva, tal.).

Kada sam pročitao da se u Osijeku otvara pizzerija s riječi napoletana u nazivu istovremenu su se nad mnom nadvile dvije sjenke oprečnih boja — uzbuđenja i sumnje.

Godinama sam gost zagrebačke O’Hare, od vremena kada nije bilo napoletane (jeli smo divna rebra i krilca nekada tamo), pa do trenutnog stanja kada su postali — pizza hram Hrvata — i uvijek sam žalio što u Osijeku nema pizzerije sličnog kalibra.

Ventidue je mlad restoran, otvoren prije nekoliko dana ili tjedana. Pri ulasku me je ohrabrilo kada sam vidio peć (mislim da je talijanska marka Izzo u pitanju) koja drži temperaturu od cca. 460-480 C stupnjeva (kako su nam i potvrdili nekoliko minuta kasnije), koliko je potrebno napoletani da bude savršena.

Audio-vizualni aspekti

Interijer prati tu talijansku priču, malo je nedorečen, ali ugodan i prozračan. Glazba je isključivo talijanska, nije nametljiva, ali subjektivno, nisam ljubitelj tog tipa glazbe. Osobno bih promijenio tanjure koji se nikako ne uklapaju, prešareni su i jednostavno ih ne vidim kao dio ove priče.

Vizualni identitet je dobar, sviđa mi se kombinacija zelene i pink boje, tipografija je sigurnjak, malo na valu wide sans-serifnog trenda. U znaku ne vidim potrebi za tankim linijama koje čine rub pizze, jer se na malim rezolucijama utopi u znak.

Karta jela i pića je na žalost plastificirani A3 format s pomalo neobičnim rasporedom i separacijom elemenata. Jelovnik* je jedan od minusa, jedna pizzerija ovog cjenovnog razreda si ne bi trebala dopustiti jelovnik koji izgleda kao da na osječkoj autopiji naručujem janjetinu.

Pizza Margherita

Tehnički detalji

Tu su manje-više svi sastojci koji su potrebi da pizza bude napolitana — mozzarella fior di latte (kravlje mlijeko), trenutno nema mozzarelle *di bufala (*bivolje mlijeko), san marzano rajčica i još jedna vrsta koju koriste za umake (ne znam zašto), parmezan, sviježi bosiljak i maslinovo ulje.

Ono što je meni najveći minus je tijesto. Moje amatersko znanje o napoletani bilo je dovoljno da vidim kako se ne prate preporuke ili točnije, pravila, udruge Associazione Verace Pizza Napoletana i kako je ime napoletana poprilično nategnuto u nazivu restorana.

Tijesto nije ni nalik tijestu koje napoletane imaju, nedostaje ta mekoća, taj divni rub s leopardovim uzrokom i duuuga fermentacija tijesta gdje mu se udahne život. Rekao bih da se ovdje radi o klasičnom tijestu za pizzu, što možete vidjeti na slikama. Uz sve to kronično nedostaje soli u tijestu.

Pizza Capricciosa

Pizza koje je došla na stol, bila je osrednja. Da, sastojci su bili on-the-spot i ukusni, ali ne čini samo to ovo jelo. Na žalost, rezultat je pizza koja ima vodu od sastojaka u sredini tijesta i postala je gnjecava/vlažna. Korica nema rub kakav treba imati, nedostaju u presjeku rupe od mjehurića fermentacije, također nedostaje i elastičnosti u tijestu koja se razvija kroz proces autolize i kasnije miješanjem tijesta.

U težinu bule i dimenzje nisam ulazio jer ne nisim vagu i metar kada idem jesti u restoran :P

Sav hype koji je stvoren interijerom, vizualnim dizajnom, uslugom osoblja koja je zaista divna, nenametljiva i profesionalna (doista, Zlatko je konobar s manirima bečke škole) pada u vodu kada na stol stigne nešto što ne očekujete — prosječna pizza s vrhunskim sastojcima.

Pizzaioulo Speciale

Kada vam uz to dođe račun od 262 kune za:

• Pizza Margherita - 50 kuna
• Pizza Capricciosa - 63 kune
• Pizza Pizzaioulo Speciale ( + extra pršut) - 78 kuna
• 2 x cedevita - 26 kuna
• Jana (1L) - 30 kuna
• Malo točeno Vukovarsko - 15 kuna

osjećate se malo čudno i s par upitnika iznad glave. To je emocija koju svaki restoran treba izbjegavati ostaviti u gostu nakon jela — jer jelo je emocija.

Preporuke i finale

Volio bih da se ona sjenka sumnje pokazala pogrešnom, ali na žalost nije. Dobili smo još jedan restoran koji naplaćuje skupo, a producira jeftino.

Ovdje imamo jedan uzorak koji se ponavlja, vlasnicima je skupo (ili možda glupo, ta — svatko može ispeći pizzu) platiti edukaciju svojim radnicima i onda se događa ova situacija.

Dragi vlasniče Ventiduea, ne morate ići u Napulj da biste educirali svoje pizzaiole, nazovite gospodina Marina Vanjka iz O’Hare, i dogovorite edukaciju, imamo osječana Borisa Ostojića koji je osnivač je Hrvatske udruge Pizzaiola i koji će vjerovatno rado dati koji savjet. Prava je šteta ne iskoristiti tu peć i divne sastojke koje imate u ponudi. Pizze će vam biti zahvalne, a s njima i svi mi koji obožavamo pizze!

P.S. Novi Saloon ima napoletane (koje nisam probao), ali trenutno ih nema u ponudi.

Edit: Iz redakcije (Rebeka, tnx) sam dobio komentar da je jelovnik možda zbog korone i dezinfekcije plasitčan. Što je legitimno i time onda povlačim kritiku jelovnika.