Doživljaji vremena23. prosinca 2013.3 min čitanja

Jabuka ne pada daleko od panka

](/content/jabuka-ne-pada-daleko-od-panka/untitled.webp)

Photo credit: www.contrastohc.com

Photo credit: www.contrastohc.com

Dugo mi u mislima stoji izjava Željke, osnivačice gastro časopsisa Mrvice, koja kaže: „Mrvica je food rock’n’roll.“

Ta je izjava inspirirala moje promišljanje o odnosu domaćih proizvođača prema hrani, o njihovu radu prema vlastitim etičkim načelima.

Pomislio sam: „Pa oni su pravi r’n’r!“ Ali istina je da su po svojoj buntovnosti, prkosu korporacijama i velikim trgovačkim lancima bliže anarhopankerima nego rokerima.

Naizgled nespojivi pojmovi, anarhopank i hrana, u meni su duboko povezani.

Aktivna propaganda i pita od jabuka

Jednom sam zgodom, još kao klinac, došao autostopom na koncert u Zagreb. Za nekoga tko je do tada Zagreb gledao kroz prozor busa ili u obilasku s razredom, ovo je bio nov doživljaj. Sam u Zagrebu. Da, sada se čini smiješno, ali sa 16 ili 17 godina i nešto sitnih para, šibala me doza adrenalina na svakom uglu. Fotografsko pamćenje stanica, zgrada, ulica… trebalo se jednom i vratiti kući.

Znao sam jednu stvar - postoji taj misteriozni skvot na Knežiji (do tad sam za skvotove znao iz fanzina i nekih indymedia, nisam niti jedan posjetio) koji moram posjetiti.

Gdje je Knežija i kako doći do nje bio je pošten izazov. Sreća što ima milijun ljudi u Zagrebu koje se može pitati gdje je koji kvart i ulica.

Raskošnost Vile Kiseljak

Sišavši iz tramvaja prošao sam kroz kompleks zgrada i izbio na Horvaćansku. Ispred mene je bila oaza drveća, šiblja i jedna velika metalna zelena kapija koju ću kasnije prolaziti svakodnevno, bez razmišljanja.

2005. godina, s lijeva na desno — ja , Duks i ne sjećam se tko je desno lik (Izvor: https://www.mladina.si/96882/vila-kiseljak/)

  1. godina, s lijeva na desno — ja , Duks i ne sjećam se tko je desno lik (Izvor: https://www.mladina.si/96882/vila-kiseljak/)

Na kapiji me dočekao stanar skvota po imenu Barut i pozdravio onako kako je znao i umio – lajanjem i lizanjem. Hodajući prema unutrašnjosti preda mnom se stvorila stara trošna građevina vrlo zanimljive arhitekture, bivši studio nekad moćnog Jadran filma , kako sam kasnije saznao, a tada mjesto sumnjivog vlasništva, ali i mjesto slobodarstva i anarhista.

Vani su sjedili dečki i cure i gulili jabuke s drveta koje je raslo u dvorištu, a iz starog double decka treštala je Aktivna propaganda.

Kasnije se miris pite s jabukom širio kućom i ostao zarobljen u mom sjećanju, kao i osjećaj da je ta poslastica od hladnih zidova stvorila dom.

https://www.youtube.com/watch?v=fsUbfx7gILc

U sklopu skvota bio je i infoshop gdje sam progutao razne fanzine i knjige - Proudhon, Bakunjin, Kropotkin, Goldman, permakultura, održivi okoliš i razvoj, antifašizam, veganstvo, vegeterijanstvo, GMO. Doista, tada je to kratko iskustvo ostavilo dubok trag u meni. I nekako kroz čitanje materijala iz infoshopa, razgovore s ljudima koji su se zatekli tamo, otkrivam kako hrana nije samo hrana i kako se proizvođači dijele na one koji žele promijeniti odnos prema zemlji i one koji žele promijeniti stanje svog računa.

Dosta godina kasnije počeo sam upoznavati proizvođače hrane i surađivati s mnogima od njih, a ipak mi se čini da su tog tmurnog jesenjeg dana sjedili sa mnom i gutali gore spomenute slobodarske tekstove uz miris pite od jabuka.

*Skvot - skvotiranje je zaposjedanje prostora bez dozvole vlasnika, a najčešće se zaposjedaju prazni i zapušteni prostori čija je vlasnička situacija nejasna. Dakle, skvoteri taj zauzeti prostor nazivaju skvot što dolazi od engleskog glagola to squat, što pak znači naseliti se bez dozvole. (Izvor: http://www.studentnet.hr/smjestaj/show/4/)