Mali div — velika craft obitelj

Marka i Marinu upoznao sam u toplo ljetno predvečerje, u utorak, nakon posla. Iako je cijeli radni dan bio iza svih nas, nakon što smo otvorili prvo pivo, otvorili smo i tu večer, koja se pretočila u drugi dan i završila neočekivano za utorak.

Priča o Malom divu počinje na homebrew (kućno pivarstvo) natjecanju. Marinina sestra Matea, i njen sadašnji muž, Domagoj, 2015. godine osvojili su zlato u Zagrebu, a Marko (tada još Samoborac) upoznao je Marinu, sadašnju suprugu. Sve ostalo je sadašnjost 🙂

“Oni su osvojili zlato, a ja Marinu.” kaže Marko.

Na našu sreću, došlo je do vjenčanja i preseljenja u Osijek. A s obzirom da su svi stravstveni ljubitelji piva, odlučili su iskoristiti recepte s kojima su Matea i Domagoj osvajali medalje i pretočiti ih u Malog diva — malu zanatsku obiteljsku pivovaru. Posao su zajedničkim snagama pokrenuli Marina, Matea, Mislav, Domagoj, Marko, Željko i Danica — poprilično velik Upravni odbor 🙂

Marko i Marina su jako opušteni, otvoreni i susretljivi ljudi, i točno tu energiju prenose na piva koja izlaze iz pivovare. Uz to, konstantno im je u fokusu činjenica da je najsnažniji sastojak ove priče upravo — obitelj.

Svi mi koji konzumiramo, ne razmišljamo (što je normalno) o činjenici da je nešto trebalo — pripremiti, oprati, isprati, očistiti, dodati, oduzeti, popraviti, zalijepiti, spakirati — da bi došlo do nas. Ovdje, kažu Marko i Marina, uskače cijela obitelj. Kad se pivo puni, etiketira, priprema za pošiljku, sprema i čisti, svi su na nogama — od jutra do mraka.

Pogon

Prilikom izgradnje bilo nekoliko varijanti i opcija, od domaćih izvođača do stranih, ali prilikom posjete kolegama iz Šibenske pivovare odlučili su se upravo za ovu inačicu inox pogon as punionicom boca iz Kine. Godišnje mogu izbaciti oko 60.000 litara piva na tržište s njime.

“Nikako nismo pogriješili kada smo se odlučili na ovu verziju pogona, do sada smo vidjeli da su ljudi zadovoljni i uvjerili se da ako je nešto iz Kine ne mora biti sinonim za lošu kvalitetu.” kažu Marko i Marina.

Stilovi

Ekipa iz pivovare ima razmišljanje koje mi se sviđa, dosta su jasni i artikulirani u tome što žele, i što ne žele. Svi bismo mi htjeli da pivovara izbaci ovakvo ili onakvo pivo, ali Mali div ima tendenciju usavršiti svoja bazna piva i onda krenuti u ekperimentiranje s ostalim stilovima, koji im nisu strani. Kao što smo vidjeli na početku — zlato je došlo za Foreign Extra Stout.

Cincilator — Golden Ale (vol. 4,4; IBU 20)

Cincilator, prvo pivo koje je pivovara izbacila na tržište odlikuju blage citrusne note hmeljeva, pitko je i široj publici bliže. S blagih 4,4% alkohola vrlo je osvježavajuće i savršeno za ljetne dane. Tijelo je lakše i nenapadno, prema tome nemate onaj osjećaj nakon jednog-dva jako hmeljena piva da je to dosta za večeras.

Možda je i super što odmah nisu išli na zahmeljenija piva, imam osjećaj da su osječanima za upoznavanje draža ljetna, lakša piva, pa ćemo kasnije na teže stvari. I upravo se na taj način Mali div našao vrlo brzo u kafićima diljem Osijeka, a i šire. Odlično pivo za probijanje tržišta.

Svijećica — Session IPA (vol. 4,7; IBU 58)

Foto i dizajn: Symbol

Pivo zbog kojeg izuzetno žalim što nisam uspio probati, ali na žalost po nas, na osječkom Adventu nije dobro iskomunicirana craft beer kućica, pa su mnogi, uključujući i mene ostali bez ove poslastice. Držimo fige za ponavljanje batcha ove zime! 🤞

Gefufna—IPA (vol. 6,2; IBU 53)

Foto i dizajn: Symbol

Dolazimo do trećeg piva, snažne IPA-e, punog tijela, fine, ali ne pretjerano zahmeljene. Za sve nas koji volimo malo teža piva, drago mi je da smo dobili u gradu jednu stabilnu IPA-u. Imali smo odličnu Beckersovu Red IPA-u, koja se sezonski proizvodila, i Legionarovu IPA-u koja meni osobno nije odgovarala kada sam zadnji puta pio (bilo je davno, trebao bih dati priliku).

No, ovdje pričamo o Malom divu. Imao sam divnu privilegiju kušati sviježu iz bačve, onako, kao od majke rođenu. Na nosu poznati mirisi agruma, sviježe košene trave. Kremoznost i gustoća još ovog mladog mutnog piva daje zanimljivu notu. Nakon toga smo, naravno, otvorili jednu hladnu bocu koje je napustila bačvu i preselila u bocu. Sve je prisutno i u boci, u ustima dugo ostaje hmelj, i lijepo se po ustima valja svježina. Pjena/kruna se drži dobro i na duže vremena.

Bok Marko, ovdje Marko!

Timelapse: Marko Jovanovac (Symbol)

Timelapse: Marko Jovanovac (Symbol)

“Bok, Marko, ja sam Marko! Ja sam iz Samobora preselio u Osijek zbog ljubavi, a ti iz Osijeka u Samobor zbog ljubavi.” — ovako nekako započeo je razgovor za jednu od najzanimljivijih vizualnih pivskih priča u gradu (a i regije imho). Marko Tandarić iz Malog diva, pokrenuo je priču s Markom Jovanovcem iz Symbola, dizajn agencije; i kroz određeni broj iteracija došli su do fenomenalnog vizualnog rješenja.

Nakon nekoliko zanimljivih izleta u nepoznato, od slavenske mitologije, do raznih ideja o brandu, na kraju su se vratili u poznato. Naime, Domagojev djed posjedovao je automobil kojim su se često vozili, i vežu ga za njega vrlo tople uspomene.

Mali&4

Odluka je pala, i pivovara je brzo dobila ime — Mali div, kako je od milja zvan legendarni Renault 4 (četvorka). Iz ideje u realizaciju, misaoni proces došao je od ekipe iz pivovare i prošao kroz Marka koji je poput vještog alkemičara pretvorio misao u djelo.

Animacija: Symbol

Dobili smo paletu predivnih i idejno povezanih vizuala u kojima se uvijek negdje provlači Mali div, tako ga na Cincilatoru vidimo u pozadini s prokuhanim motorom, dok se dvije djevojke bezbrižno kupaju u Dravi, kao da se ništa posebno nije dogodilo. I, ta bezbrižnost i opuštenost odražava i samo pivo.

Dizajn: Symbol

Na Gefufni je druga priča, i čini se kako je par sjeo pogledati jedan zalazak nakon toplog dana, kada je vjerna četvorka izgubila bitku s uzbrdicom, a zamišljam ih da imaju uz sebe hladnu IPA-u koju su pofurali furaju na more i onako filozofski gledaju u daljinu i ispijaju je nakon početne nervoze.

Činjenica da tonovi i shema boja odražavaju stil piva koji je u boci je dodatna vrijednost ovih ilustracija i svakako odličan način za povezivanje etikete i sadržaja s kupcem prije same konzumacije.

Također, ta postupna prolaznost dana na etiketama daje osjećaj da pivovara polako i sigurno u etapama ide prema svome cilju.

Foto i dizajn: Symbol

Foto i dizajn: Symbol

Oberstadt i daljni planovi

Dok smo se družili u pivovari, prije tjedan dana, domaćini su spomenuli da je u planu i otvorenje pivnice Oberstadt (njem. iliti esekerski naziv za Gornji grad) u kojoj bi se točila i prodavala piva direktno iz pivovare. Danas (31. srpnja) sam došao kupiti karton piva i vidim da se ideja brzo pretočila u djelo. Željko, Marinin otac, službeno je otvorio pivnicu uz prijatelje i obitelj. 🎉

Po pitanju planova, spominjao se pobjednički stout kao sljedeće pivo. Uskoro nam kuca jesen, i nekako bi bilo super uplivati u jesen s jednim opakim stoutom za hladnije dane.

Naravno, pitanje se nametnulo samo po sebi. Što ćemo vidjeti na novoj etiketi?

Što drugo možete očekivati od etikete stouta nego “četvorku” u noći i poneku zanimljivu siluetu. Ostalo ostavljam mašti, dok pivo ne dođe na police i u kafiće. — kaže kroz smijeh Marko.

Aftermath

Da premotamo malo naprijed. Nakon sve ove priče, krenusmo iz pivovare u Beertiju gdje smo nadareni od jednog, ili mnogih bogova i božica piva (Ra, Odin, Freja, Oziris) razvili priču do dugo u noć.

Naravno, Ivan (vlasnik Beertije, op.a) nas je dočekao tamo i kako to već biva krenuli smo u filozofiranje uz pokoje pivo, stavili ključ u bravu i preselili na ćevape na kolodvor u City, jedino mjesto u gradu gdje ste dobrodošli (možda je dobrodošli prejaka riječ) 24 sata na dan. Bio je to jedan super dan, i noć na kraju.

Znate onu izreku — S nekim ljudima klikneš, s nekima ne.? Možda se nećemo imati priliku družiti često, ali Marko i Marina su od prvog trenutka ostavili dojam jako pristupačnih i toplih osoba punih entuzijazma, i zbog toga će mi uvijek ostati u srcu. Načeli smo hrpu tema, i mislim da smo mogu pričati još do jutra da nije bio utorak. Sigurno ćemo ih nastaviti jedne srijede.

Mislim da smo super klilnuli. 😉

Drago mi je da ovakva ekipa mijenja gastro i pivsku vizuru grada, je li to kroz suradnju s restoranima, kao ona s Lipovim hladom i Đukićem, ili je jednostavno kroz građenje svijesti potrošača, nije bitno. Bitno je da još uvijek imamo imamo borce za bolje i kvalitetnije proizvode koji rade svim svojim srcem za bolje sutra.